Джордже Балашевич "Жизнь - это море"

Zivot je more, pucina crna,
po kojoj tonu mnogi sto brode.
Nije mi srce plasljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje.
Oseka srece, a tuge plima.
Siba me nebo bieem oluje,
al' jos se ne dam i jos me ima.
U jutra rana
plase me senke minulih dana.
Seсanja mutna kao u lazi,
kao u snu...
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve vise padam,
i sve su jaсe ruke
sto me vuku dnu...
Mozda ce zena svilenog bedra,
koja me zove i pruza ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove zene, do nove luke.

Перевод